o konjima i micama

Muuuuuu

sneno jutro....

siesta.....

suncocvijet

Boris Blažinić:
Bolje liječiti nego spriječiti

Postavljajte si tri “magična pitanja“: kako dišem (dišite polako i duboko), o čemu razmišljam (fokusirajte se na pozitivno), kako se držim - (nasmijte se, ispravite)

Ako je problem pod kontrolom - nađite hrabrosti, definirajte ciljeve i poduzmite akciju.

Ako problem nije pod kontrolom - ostanite u dobroj vjeri i nadi, ali ne očekujte ništa.

Budite svjesni - svojih ciljeva, vrijednosti, kvaliteta i na što ste ponosni.

Zapamtite - nema neuspjeha, samo informacija, biramo kako se osjećamo.

Samoorganizacija - budite organizirani i ne odgađajte, ali imajte pauze.

Slušajte svoje tijelo - znajte svoje granice, odmarajte se i uredno spavajte.

Vježbajte - aerobne vježbe 50 posto smanjuju tjeskobu.

Opuštajte se - čitajte, slušajte muziku, dišite...

Pridružite se prijateljima - podijelite svoje probleme i družite se s optimističnim ljudima.

Vodite dnevnik - ispišite probleme i pratite stres.

Tri strasti, jednostavne, ali iznimno snažne, vladale su mojim životom: želja za ljubavi, potraga za znanjem i neprobojno žaljenje za patnje čovječanstva. Ove su me strasti, kao velika krila, vodile ovamo i onamo, ćudnim putem, preko dubokog oceana boli, dosežući sam rub očaja.
Želio sam ljubav, kao prvo, jer donosi ekstazu — ekstazu toliko moćnu da bih često žrtvovao cijeli svoj život za tih par sati užitka. Tražio sam ju, uostalom, jer oslobađa od samoće - te strašne samoće u kojoj nečija drhteća svijest gleda s ruba svijeta prema hladnom, beživotnom ponoru. Želio sam ju, na koncu, jer sam u savezu ljubavi vidio, u mističnoj minijaturi, viziju raja koju su svetci i pjesnici zamišljali. To sam želio i, iako se možda čini predobro za ljudski život, to sam, napokon, i pronašao.
S jednakom sam strašću potraživao znanje. Želio sam razumjeti srca ljudi. Želio sam znati zašto zvijedze sjaje. I želio sam shvatiti pitagorejsku vještinu prema kojoj broj ima kontrolu iznad tijeka. Dio ovoga, ali ne previše, sam i uspio.
Ljubav i znanje, koliko su mogle, nosile su me prema nebesima. No žaljenje me uvijek vratilo natrag na zemlju. Jeke bolnih uzvika odbijaju se u mom srcu. Gladna djeca, mučenici, bespomoćni starci koje njihova vlastita djeca mrze i cijeli svijet samoće, siromaštva i boli prave svinjariju od onoga što bi ljudski život trebao biti. Ja želim iskorijeniti zlo, ali ne mogu, te i ja sam patim.
Ovo je bio moj život. Smatram da je vrijedan življenja i rado bih ga ponovo proživio kad bi mi se pružila prilika.

bilo je to jedno sunčano poslijepodne...u vrtu.prije nego su počele poplave.sir Grebonja je bio raspoložen za slikanje

sunce zalazi kroz grane jabuke

sunce zalazi i gleda me kroz štagalj....

padobranci

i jedna djetelina...

OBOŽAVAM OVU PJESMICU....

Ostali smo bez našeg dragog Kompe.Dvotjedna potraga jučer je tužno završila.Ne znamo jel je završio pod kotačima nekog manijaka punog alkoholnih promila ili ga otrovao neki revni vlasnik neke kujice s pedigreom...

Nema ga.Spava pod jasenom.Čudno je da ga nema.Kak se teško priviknuti dok nestane nešto dobro iz života.Za zlima nitko ne pati.

Bio je s nama 7g.Preživjeli smo sve mladenačke gluposti u obilku natjeravanja susjedovih kokoši i zatrčavanja pod bicikle...Postao je član obitelji u tih sedam godina.
Prošle godine su nam se pridružile Simona i Lu koje je neka dobra duša izbacila u naše dvorište...Nije ih odmah prihvatio.Gledao ih je izdaleka i sumnjčavo.Ali su pak postal prjatelji,tim.
Bio je lud za traktorom,čim je čuo zvuk motora,već je spremno čekao kod prvog kotača.To uvijek i nije bila najsretnija opcija jer mu prometna pravila nsu bila jača strana,a on je bo pred prvim kotačem i baš ga je bilo briga za promet.Bilo je svakakvih situacija....
Volio se i voziti u traktoru,svukud je putovao s nama.....
Sate i sate je provodio na polju dok je bila sjetva li bilo kakvi radovi.

Osim traktora obožavao je lisice.Svaki dan je je vodio svoj mali tim u lov na lisice.Često su se vračali toliko blatni da su im samo oči sjale.Ogrebanih njuški....
Dok nisu ganjali lisice,kopali su rupe po poljima i lovili miševe,nje poznato jel su ikad išta ulovili,al vjerojatno nije u tome bila bit....

Mogla bi ovak do preksutra....
Čudno je da ga nema i nedostaje nam jako.Nadam se da je u psećem raju i da tam imaju tone lisica.

Fotoaparat isto nije volio,pa baš nema puno fotki,al ma dovoljno.

Nije bio ni neki čuvar kuće,svakog je dočekao mahanjem repa.

Bio je Kompa,vjerni stvor,uvijek tu negdje,izležavao se u sjeni,jednim okom budan.Uvjek spreman na novu avanturu.

Dobriša Cesarić
Kad budem trava

Možda će onda bolje da bude
Kada se jednoga dana preselim
U crve i u zemne grude.

Ljuljat ću se u travama veselim,
Mjesečinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven.

Ništa mi neće ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja neću imat ni uha ni sluha,
Da slušam tišinu svojega šuma.

Ako me kada stanu i kosit,
Neće mi bola nanijeti kosa -
Jedini teret koji ću nosit
U novom životu biti će rosa.